|
Mike je tog jutra došao doma nakon napornog jutra u kojem je imao nekoliko poslovnih sastanaka u kojima je iscrpio većinu svoje energije za taj dan. U mračnoj atmosferi doma je sjeo za kompjutor i krenuo čitati mailove kojih se nakupilo jer nije neko vrijeme koristio taj način komunikacije zbog osobnih problema koji su ga mučili u zadnje vrijeme.
Posao mu nije bio na prvome mjestu zbog svega, ali u njemu je nalazio utjehu i trošio višak energije. Nedostatak komunikacije doma, uzrokovan nedostatkom povjerenja u njegovom umu je stvarao slike koje nisu nikako bile pogodne za nekog s njegovim statusom. Otac, muž, brat i sin... Rastrgan na četiri strane, pokušavao je pohvatati konce svih obaveza koje su ga pritiskale.
Nitko s te četiri strane nije razumio ostale tri. I njega u sredini. Figuru oko koje se vrtilo mnoga toga, ali koliko god to pokušavao izbjeći, osjećao je obvezu popraviti stvari za koje se osjećao krivim. A osjećao se krivim za sve... Za rastavljanje nekih veza koje su pukle nakon jako dugo vrimena u njemu je budilo razočaranje u samoga sebe i u one koji su ga pokušavali oblikovati. Odlučio je odustati od svega. Pokušao je, ali nije mogao, ne, nije mogao... Zbog nje... Osobe koja mu je previše značila da bi ju pustio na milost i nemilost svemu...
S druge strane, nju je morao paziti. Jer u vrtlogu svega što se dogodilo, nije mogao dopustiti da ju vir povuče na dno. N esad, kad je počela napredovati na razinu koju on nikada nije mogao dosegnuti, i to baš zbog njihovog povlačenja prema dnu. Pokušavanja da ga kontroliraju, da budu njegove smjernice, iako ga nisu shvaćali... Nisu ga shvaćali... On je htio biti kao oni. Ali, htio je to sam odabrati, a ne da ga oni natjeraju. I izabrao bi, samo da su ga pustili. Ali, nisu...
Treća strana mu je bila najveća utjeha. U njenim očima je vidio sebe kakav je nekoć bio, nevin i bez grijeha. Spreman na sve za nju, pokušavao je održati se stabilnim samo zbog nje. Njegovog zlata i njegove najveće vrijednosti, nečeg najboljeg što ima...
Četvrta strana ga je razočarala... Tog jutra... Čitajući mailove, došao je na jedan mail koji mu je poslala osoba s kojom se dugo nije čuo... U njemu je dobio obavijest da je krenula s drugim životom. Virtualnim... Tražila je partnere, ljude za dopisivanje, ljude za sexy catove i pozive... Pošiljateljica maila ju je prepoznala po email adresi koju je koristila... Nju je mrzio (ženu koja mu je poslala mail) , i znao je da mu je taj mail poslala samo zato da mu pokvari odnos s osobom koju je volio... Ali, unatoč tome, sumnjao je u nju... Sad je sumnjao u svaku njenu riječ jer je lagala o mnogo toga... Nije mogao vjerovati u to što je čiitao, ali morao je jer su nepobitni dokazi treperili na zaslonu njegovog kompjutora...
OSJEĆAO SE ODBAČENO, OSJEĆAO SE SAM... Izlazila je iz stana i nije mu ni riječ rekla...
Opet je izvisio... Budala, kao i uvijek... Kriv za sve...
Čemu onda živjeti??? Samo zbog nje, malenog blaga koje je spavalo... Da nje nema, ne bi ni njega jer on ne osjeća svoj život vrijednim trajanja... Unatoč tužnoj smrti bliske im osobe, to nije promijenilo njegovo mišljenje o vrijednosti života...
Jer, te noći kad ode, kad umre, kad ga ne bude, samo će dvije žene da se probude... Jedna je njegova mati, ona će plakati... A druga je ONA, ona, ona neće tugovati... Jer on nije ON... I nikada neće ni biti...
|
